Vaše tijelo hram je Duha Svetog i iz njegova svetišta u vašem srcu on utječe na sve vaše emocije – mameći, ohrabrujući, tješeći, uvjeravajući, vodeći, učeći, koreći, očitujući Kristovu stvarnost. Kakav čudesan dar!
Nažalost, mnogi zanemaruju ovaj divan dar u sebi. Neki čak potpuno zanemaruju Duha Božjeg vodeći svoj svakodnevni život kao da on ne prebiva u njima.
Ljubljeni, dar Duha Svetog u nama osigurava nam svu snagu, sredstva, nadu, milost i mir koji su nam potrebni. A ipak ga podvrgavamo strašnom zlostavljanju zanemarivanja. Da, zlostavljanje je Duha kad nosimo nepotrebna bremena – hodamo pred grešnim svijetom u strahu i ponašamo se kao da je naš Bog mrtav.
Mi moramo biti svjedočanstvo onima oko nas, a ako ne trčite Gospodinu sa svojim pitanjima i bremenima, onda svijet ima svako pravo pitati vas: "Gdje je tvoj Bog? Gdje je Krist o kojem toliko govoriš?"
Svi mi trebali bismo biti vidljivo svjedočanstvo nazočnosti Duha Svetog u našem životu. Ova izguljena, slomljena, zbunjena generacija treba vidjeti i čuti kako izjavljujemo: "Moja duša počiva; moj se um odmara jer u sebi imam samoga Duha Božjeg! On me vodi i tješi moju uznemirenu dušu. Ne bojim se nikakva zla jer zaspim, a onda se i budim u spasonosnoj snazi Duha Svetog koji živi u meni!"
"Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas" (1 Pt 5,7). Jedna je stvar citirati ovaj redak, a druga vjerovati mu! Neka Duh Sveti u vama donese otkrivenje istine njegove Riječi. On će vam otkriti tajnu svoje nazočnosti te ćete hodati u slavnoj slobodi.