Naše se zemaljske sklonosti mijenjaju, ponekad svakodnevno, od vrućeg i gorljivog do mlakog ili čak hladnog kako se mijenjaju naše emocije. Poput učenika, jednoga dana možemo biti spremni umrijeti za Isusa, a onda sljedećega biti spremni ostaviti ga i pobjeći. Možemo govoriti Gospodinu da se pouzdajemo u njega kako će osigurati sve naše potrebe, a ipak se zabavljati sumnjom i strahom kad se promijene naše prilike.
Božja ljubav za nas ostaje nepromijenjena. Njegova Riječ kaže: "Ja, Jahve, ne mijenjam se" (Mal 3,6). A u Jakovu 1,17 kaže: "Svaki dobar dar … dolazi odozgo, od Stvoritelja zvijezda, u koga nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene."
Kad smo u istinskom zajedništvu s Ocem, ne da samo primamo njegovu ljubav, nego zauzvrat i mi njega ljubimo. To je obostrana sklonost: oboje dajemo i primamo ljubav. Biblija nam govori: "Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom" (Pnz 6,5). On nam isto tako kaže: "Daj mi, sine moj, srce svoje" (Izr 23,26). Njegova vlastita savršena ljubav zahtijeva da mu mi uzvratimo, vratimo ljubav koja je potpuna, nepodijeljena.
Gospodin nam jasno govori: "Moju ljubav ne možeš zaraditi. Ljubav koju ti ja dajem je nezaslužena." Ivan piše: "U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubo nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe" (1 Iv 4,10). "Mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije" (r. 19).
Bog je posegnuo u pustinju našega života, pokazao nam našu izgubljenost i učinio nas jadnim u našem grijehu. Poslao je svoju Riječ da nam pokaže istinu; poslao je svoga Duha da nas osvjedoči, a onda je sam došao za nama. Zbog toga, kad ga prihvaćamo u naš život i ostajemo u zajedništvu s njim, možemo hodati u sigurnosti i stabilnosti, nikada se ne kolebajući.