Kad Bog kaže čovječanstvu: "Vjerujte", on zahtijeva nešto neshvatljivo. Vjera je potpuno nelogična i sama njezina definicija u vezi je s nečim nerazumnim. Razmislite o ovome: Hebrejima kaže da je vjera jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za ono što ne vidimo" (vidi Heb 11,1). Ukratko, rečeno nam je: "Nema opipljivog jamstva niti ikakva dokaza." A ipak se od nas traži da vjerujemo.
Činjenica je da se svi u ovom životu suočavamo sa izazovnim situacijama. Međutim, ja vjerujem da ako uspijemo razumjeti prirodu vjere – njegu nelogičnu, nerazumnu prirodu – naći ćemo pomoć koja nam je potrebna da prođemo kroz sve.
Promotrimo Abrahama. Bog mu je rekao: "Digni se, izađi i napusti svoju zemlju." Abraham je sigurno pitao: "Kamo trebam ići, Gospodine?" Ali Bog mu je samo rekao da ide!
To nije bilo logično; zapravo, izgledalo je nerazumno. Kad bi muž došao kući i rekao ženi da se odmah moraju seliti, ona bi imala čitav niz pitanja. Kamo? Zašto? Kako? Kada? I ne bi bilo prihvatljivo da on nema odgovora.
Ali Abraham je čuo od Boga! "Vjerom se Abraham pokori kad primi poziv da ode u zemlju koju je imao primiti u baštinu. Ode, iako nije znao kamo ide" (Heb 11,8). Abraham je skupio obitelj i krenuo ne znajući gdje će završiti. Sve što je znao bilo je da ima kratku riječ od Boga da ide i uvjerenje da mu ništa neće nauditi.
Vjera je tražila da Abraham slijedi jedino obećanje. Poslušao je i Riječ kaže: "… i to mu se uračuna u pravednost" (Post 15,6).
Gospodin i vama kaže kao što je rekao Abrahamu: "Dajem ti Riječ i odgovorit ću na tvoj vapaj." "Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje … Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove" (Ps 3,7.16). Uzdajte se danas u njega da će vam dati točno što trebate.