Srce Božje vrlo je bilo zadovoljno kad mu je Mojsije rekao: "Pokaži mi svoju slavu" (Izl 33,18). Svaki zemaljski roditelj poznaje glas svoje djece koja neprestano nešto traže, ali ništa ne zagrijava roditeljsko srce kao kad čuje svoje dijete: "Volim te!"
Kad je Mojsije iskazao svoju želju, Bog je spremno ispunio njegovu molbu, koliko daleko je to mogao dopustiti. "A ti – doda – moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati" (Izl 33,20). Božje nepristupačno svjetlo presnažno je za ljude da bi ga u potpunosti iskusili; njegova svetost je razarajuća, ali htio je da Mojsije iskusi njegovu slavu djelomično. Gospodin mu je u biti rekao: "Ne mogu ti pokazati svoje lice, ali mogu ti pokazati učinke moje nazočnosti i trag dobrote koji ostavljam iza sebe" (vidi 33,21-23).
Da bi zaštitio Mojsija, Bog je rekao: "Dok bude moja slava prolazila, stavit ću te u pukotinu stijene … dok ne prođem" (33,22). Ovaj nam redak govori o Božjoj predivnoj milosti u Starom zavjetu. Čak i prije križa – prije nego je Krist prolio svoju krv za naše spasenje – Bog je sakrio Mojsija u svojoj milosti "u pukotini stijene". Kao što Pavao objašnjava: "A ta stijena bijaše Krist" (1 Kor 10,4).
Pismo kaže da se slavom Božjom Mojsijevo lice promijenilo – promjena je bila tako snažna da je morao "stavljati pokrivalo na lice svoje da sinovi Izraelovi ne svraćaju pažnju" (2 Kor 3,13). Danas se ne moramo skrivati u pukotini kao Mojsije; Božja slava otkrila se potpuno u Isusu i svatko tko se s njim susreće doživljava istu promjenu – promjenu tako duboku da je cijeli svijet vidi i divi joj se.
Za čime žudi vaše srce? Možete biti blagoslovljeni mnogim zemaljskim blagoslovima, ali postoji daleko više što se može znati o našem velikom Bogu. Potičem vas da tražite Boga da vam pokaže svoju slavu koja vam je spremna i na raspolaganju.