Kad god primimo veliko izbavljenje od Boga, zahvaljujemo mu svim svojim srcem. A onda mu dajemo ovo iskreno obećanje: "Gospodine, od sada nadalje neću ići nikamo niti ću išta činiti dok najprije ne pitam tebe. Molit ću o svemu." Ali kad dođe nova kriza, mislimo da se možemo osloniti na svoje stare planove i uspjehe te završavamo uzimajući stvari u svoje ruke.
Mi razmišljamo: "Bog mi je dao dobru pamet i od mene se očekuje da je upotrijebim. On želi da rješavam stvari." Pa, to je istina, ali tek nakon traženja njegovog vodstva u molitvi. Nikada ne možemo postići um Božji oslanjajući se na svoje vlastito razmišljanje. Gospodin može dopustiti da planovi koje smo sami izradili trenutačno djeluju, ali na kraju završavamo u potpunoj zbrci.
Apostol Pavao nam govori da tjelesni um ne može razumjeti duhovni um: "Oni koji žive po tijelu teže za tjelesnim stvarima, dok oni koji žive po Duhu teže za onim što je duhovno. Težnja tijela jest smrt, a težnja Duha život i mir. Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može" (Rim 8,5-7).
Moguće je da usprkos svoga pravednog života, svoje pobožnosti i štovanja idete svojim vlastitim putem. Ako je to istina, okrenite oči natrag prema Bogu za svoju moć rasuđivanja i vodstvo. Vapite mu i uzdajte se u njegovu vjernost. "Jahve je čuvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje" (Ps 121,5). Vaš Otac čezne da bude onaj koji bdije nad vama, vodi vas, štiti.
Kako je divno znati da je naš Gospodin budan i da nas štiti, a on se vrlo raduje čuvajući i štiteći svoju djecu.