Danas Bog još uvijek govori svom narodu. I govori jasno kao što je govorio u Starom zavjetu, ili apostolima, ili ranoj crkvi. No moramo spoznati jednu stvar: Bog odabire govoriti jedino onima koji imaju uši da čuju.
Marko nam kaže da ih je Krist "učio mnoge stvari u usporedbama" (Mk 4,2). U ovom odlomku Isus govori usporedbu o čovjeku koji sije sjeme na njivi. No kad je završio priču, mnoštvo je bilo zbunjeno i pitalo se: "Tko je taj sijač o kojem govori? I što to sjeme predstavlja?"
Isus im to nije protumačio, umjesto toga, Pismo kaže: "I nadoda: 'Tko ima uši, neka čuje'" (Mk 4,9). Samo su učenici i nekolicina drugih željeli odgovore te su mu kasnije prišli i pitali ga za značenje usporedbe: "Kad ostade sam, upitaše ga pratioci zajedno s Dvanaestoricom za smisao usporedaba" (Mk 4,10). Tada si je Krist uzeo vrijeme da odgovori na sve njihove bojazni (vidi 4,14-20).
Pogledajmo što se ovdje događalo. Isus je mnoštvu dao otkrivenje istine, riječ izgovorenu ravno iz usta Božji, no to ih je zbunilo. Možda se pitate zašto Isus u samom početku nije jasnije objasnio usporedbu, ali vjerujem da je zapravo rekao: "Ako želite razumjeti moju Riječ, morate ići za mnom da dobijete odgovor. Dođite k meni s glađu za istinom koja će vas osloboditi i dati vam svako otkrivenje koje vam je potrebno."
Mogu zamisliti da kad je većina iz onog mnoštva onoga dana došla kući, njihovi su se susjedi okupili oko njih željni čuti što je Isus rekao. "Recite nam sve što ste naučili", poticali su ih. I dok su vjerojatno bili u stanju ponoviti usporedbe, njihove su riječi bile mrtve, beživotne, bez sile koja mijenja život. Oni koji su ostali, koji su se zadržali u Kristovoj nazočnosti, primili su njegovo otkrivenje koje mijenja život.
Jeste li voljni čekati na Krista kako biste primili njegove tajne? Ostavite svoju udobnost i učinite što god je potrebno kako biste izvježbate svoje uho da čuje njegov glas.