Jedna od najpotrebnijih službi u crkvi danas je služba tješenja, tješenja drugih u vrijeme nevolje i kušnje. Mnogi vjernici jednostavno ne znaju kamo se okrenuti kad su povrijeđeni.
Apostol Pavao bio je pobožan sluga Gospodnji kakav nije hodao zemljom, ali i on je podnosio takva neodoljiva i snažna trpljenja da je bio krajnje zbunjen. Zapravo, povremeno je bio tako izvan sebe da je mislio da je smrt na vratima. Međutim, on govori o našem nebeskom Ocu kao o "Ocu milosrđa i Bogu svakovrsne utjehe" (2 Kor 1,3). Zatim u istom poglavlju kaže: "(Nevolja) nas je opteretila preko svake mjere – iznad naše snage – tako da smo izgubili nadu u život" (2 Kor 1,8).
Govoreći o Bogu kao o "Ocu milosrđa", Pavao pokazuje da je to naučio iz svojih trpljenja. Bio je u stanju radovati se u svim svojim nevoljama jer je znao da su one za njega neka vrsta obrazovanja. Naučio je reći: "Bog u tome ima svrhu! Ljudi će trebati moj utjecaj, moju utjehu, moje tješenje." U svojim trpljenjima on je naučio vrijednu lekciju o izvlačenju utjehe iz Gospodina.
Kad trpite u svom tijelu, postajete vrlo strpljivi s drugima koji trpe. Stječete novopronađeno suosjećanje za druge. Kad trpite, a jako ljubite Gospodina (i ne skrivate grijeh), više ne gledate u trpljenje drugih govoreći: "Pitam se što je učinio da je to zaslužio."
Ljudi koji su podnijeli trpljenje i izašli iz njega vjerni Bogu, postali su snažni, zreli i strpljivi. I posjeduju Kristovu blagost. Ohrabrujuće je biti oko takvih ljudi!
Ako trpite, uzdajte se u Boga da će vas kroz to provesti. Ljudi će vidjeti da ste stekli pobjedu i utjehu samo kroz snagu Božju i bit će privučeni onome što vi imate.