Poznata usporedba o sijaču je o ustrajnosti. Ne ustrajnosti s ljudima, nego ustrajnosti s Bogom. Sjećate se, zar ne, Isus je govorio o sjemenu? Neko padne pored puta; neko na kamen; neko među trnje … a drugo u dobru zemlju. Pogledajmo Isusovo objašnjenje.
"Ovo je značenje usporedbe: Sjeme je riječ Božja. Kraj puta, to su oni koji uistinu čuju riječ; zatim dođe đavao te je iščupa iz njihova srca da ne vjeruju i ne spase se. Na kamen, to su oni koji s veseljem prime riječ čim je čuju, ali nemaju korijena; neko vrijeme vjeruju, ali u vrijeme napasti otpadnu. Što pade među trnje, to su oni koji čuju, ali ih još na putu zaguše tjeskobne brige, bogatstvo i sjetilni užici te ne donose zrelih plodova. A što na dobru zemlju, to su oni koji čuju riječ i čuvaju je u dobru i plemenitu srcu i rode rod zbog ustrajnosti" (Lk 8,11-15).
"Dobra zemlja" koju Isus navodi jesu oni koji čuju Riječ i na kraju rode rod "zbog ustrajnosti". I drugi slušači rode neku mjeru roda, ali jedino neko vrijeme. Zašto? Jer nisu bili ustrajni s Gospodinom i njegovom djelu u svom životu.
Srce slušača "dobre zemlje" ima jasan smjer! U svakoj prilici on samoga sebe najprije usmjerava u ljubav Božju, a onda na ustrajno čekanje na Isusa Krista. Te dvije karakteristike neophodne su da srce proizvede trajan rod. Čitamo u Hebrejima: "Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Božje postignete obećanje" (Heb 10,36).
Uzmite Riječ Božju i unesite je u svoje srce, neka proizvede iskreno, čisto srce, a onda ustrajno čekajte na Boga da vas oslobodi.