UČITI MOLITI

Jim Cymbala

Molitva se zapravo ne može naučiti principima i seminarima. Ona se mora roditi iz ozračja svjesne potrebe. Ako kažem: "Moram moliti", ubrzo će mi ponestati motivacije i odustat ću. Tijelo je presnažno. Moram biti natjeran na molitvu.
Previše kršćana živi u stanju nevjere. "Nadam se da će se moje dijete jednoga dana pojaviti." Neki roditelji zapravo su digli ruke: "Pretpostavljam da se ništa ne može učiniti. Ispostavilo se da Bobby nije dobar. Mi smo pokušali; posvetili smo ga Gospodinu kad je bio dijete. Možda jednoga dana."
Što više molimo, više osjećamo potrebu za molitvom. A što više osjećamo potrebu za molitvom, više želimo moliti.
Molitva je izvor kršćanskog života, uže za spašavanje kršćanina. Inače bi to bilo kao da držite dijete u rukama, i to lijepo odjeveno, ali ono ne diše! Nebitna je čipkasta haljinica; stabilizirajte djetetove vitalne znakove. Nema nikakve koristi govoriti nekome u komatoznom stanju. Zbog toga veliki naglasak na učenje u današnjim crkvama proizvodi takve ograničene rezultate. Učenje je dobro jedino tamo gdje se život može usmjeravati. Ako su slušatelji u duhovnoj komi, ono što im kažemo može biti dobro i pravovjerno, ali nažalost, duhovni se život ne može naučiti.
Pastorima i crkvama trebalo bi postati dovoljno neudobno da kažu: "Ako nemamo molitveni život, nismo novozavjetni kršćani." To uvjerenje malo nas posrami, ali kako će inače doći do proboja kod Boga?
Ako doista razmišljamo što Djela 2,42 kažu – "Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenu kruha i u molitvama" – možemo vidjeti da je molitva gotovo dokaz normalnosti crkve. Prizivanje na ime Gospodnje četvrti je veliki znak na tom popisu. Ako se u mojoj ili vašoj crkvi ne moli, ne bismo se smjeli hvalisati našim pravovjerjem ili brojkama posjećenosti naših nedjeljnih jutarnjih službi.
Zapravo, Carol i ja rekli smo jedan drugome ne samo jednom da ako se duh slomljenosti i prizivanja na Boga ikada smanji u Brooklyn Tabernacleu, znat ćemo da smo u problemu, makar bilo nazočno i 10 tisuća ljudi.
 
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.