Nakon što su Adam i Eva u edenskom vrtu jeli zabranjeno voće, sakrili su se od Boga kad su čuli da hoda vrtom za hlada dana (vidi Post 3,8). A vidimo da se i David – kad je sagriješio sa ženom jednoga od svojih najboljih ratnika te onda ugovorio da čovjek bude ubijen u bitki kako bi mogao oženiti tu ženu – povukao u sebe. Odbio je otići u bitku te se umjesto toga sakrio na dvoru. Izgubio je svu svoju borbenost, bojeći se da bi se mogao suočiti s Bogom s nepriznatim grijehom.
On nikada nije mislio da će izbjeći kaznu radi svoga grijeha; naprotiv, bio je vrlo uznemiren čovjek kojega je gonila krivnja te je napisao iz patnje svojega srca: "Ne odbaci me od lica svojega i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene. Vrati mi radost svoga spasenja" (Ps 51,13-14).
U slučaju Adama i Eve, a tako i Davida, Božji obilni blagoslovi bili su očiti, međutim, došao je grijeh. Sakrili su se od Boga radi krivnje, ali njihov ih je dobar Otac slijedio radi svoje velike ljubavi i vratio natrag u zajedništvo sa sobom.
Isto tako, ako vi bježite od Boga zbog nepriznatog grijeha, on vidi vašu agoniju i žalost radi njega. On ne uživa gledajući vas u boli i učinit će prvi korak da vas pomiri sa svojim srcem. Možda će poslati nekoga da vas ukori i izazove, kao što je poslao proroka Natana kralju Davidu (vidi 2 Sam 12,1-15), ili može upotrijebiti druga sredstva. Ali njegova ljubav za vas neće mu dopustiti da samo sjedi i pusti vas da odete.
Milosrđe Božje je potpuno iznad moga shvaćanja! Ali kad ste slomljeni pred njim, čak ako su i bolne posljedice zbog vašega grijeha, njegova milost vam omogućuje da izađete iz sjene i obnovite svoje zajedništvo s njim.