Apostol Pavao osnovao je crkvu u Korintu i, dok je bio na putu u Efez, napisao je toj crkvi pismo.
Korintska crkva pala je u različite kompromise, boreći se s grijehom. Usprkos tome, Pavao je bio vrlo milosrdan na početku svoga pisma, ohrabrujući ih umjesto koreći.
"Pavao, pozvan vojom Božjom za apostola Krista Isusa ... crkvi Božjoj u Korintu, posvećenima u Kristu Isusu, pozvanima da budu sveti, sa svima koji ma gdje zazivlju ime Gospodina našega Isusa Krista, Gospodina i njihova i našega. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
Neprestano zahvaljujem svome Bogu za vas na milosti Božjoj koja vam je dana u Kristu Isusu. U njemu ste postali bogati u svakom pogledu, u svakoj vrsti govora i znanja – kao što se svjedočanstvo o Kristu učvrstilo među vama – tako da ne oskudijevate nijednom milošću dok čekate objavljivanje Gospodina našega Isusa Krista. On će vas učiniti i postojanima do kraja, tako da budete neporočni na dan našega Gospodina Isusa Krista.
Vjeran je Bog koji vas je pozvao u zajednicu sa Sinom svojim, Isusom Kristom, Gospodinom našim“ (1 Kor 1,1-9).
Pavao govori toj crkvi da svakoga dana zahvajuje Bogu za njih (1 Kor 1,4). Ali on spominje Isusa Krista toliko puta! Zapravo, spominje ga deset puta u ovim recima. Potpuno je obuzet Isusom koji je tako živ u njegovu srcu.
Gladujete li vi za Isusom danas više nego prije pet godina? Ili čak prošli tjedan? Jeste li tako obuzeti njime, kao što je bio Pavao, da je prožeo vaše misli i djela? Ako ne, tražite Duha Svetog da stavi glad u vas kako biste postali prisniji s Isusom Kristom.