Kad nas Duh potiče da govorimo u ljubavi, trebamo tako učiniti. Dok sam nedavno ručao sa svojom ženom, osjetio sam poticaj da kažem jednom od konobara u našoj blizini da ga Isus ljubi. Nije odgovorio, ali kasnije sam ga vidio kako drugom osoblju govori što sam mu rekao, što je izmamilo neke radoznale poglede u našem pravcu. A onda se dogodila jedna zanimljiva stvar. Dok smo odlazili, jedan potpuno nov konobar zaustavio me i pitao bih li molio za njega!
To je primjer razlike između religije i Isusove ljubavi. Ljubiti Isusa znači dijeliti njegovo svjedočanstvo čak i kad se čini da ste malo ludi – te onda vidjeti silu Božjeg djelovanja.
Neki misle da postati kršćanin zahtijeva od vas da znate duhovne zakone ili da molite određenu molitvu. Ali to nije kako je Isus objasnio vjeru Nikodemu, židovskom intelektualcu koji je bio iskusan u religiji. Nikodem je teško morao razumjeti što je Isus mislio pod "novim rođenjem". "Kako se može čovjek, kad je već star, roditi? Zar može po drugi put ući u utrobu majke?" (Iv 3,4).
On je pokušao shvatiti Božje putove kroz svoj intelekt, ali Isus je istaknuo da se Božji putovi nikada ne mogu postići kroz naše tijelo: "Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko. Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je" (Iv 3,5-6).
Prijatelju, primili smo nešto daleko bolje od religije. Vrijeme je da se dignemo i slijedimo Krista na viši nivo. Srce onoga što Jakov naziva "čistim i neokaljanim bogoslužjem pred Bogom" (Jak 1,27) je uzeti ljubav koju poznamo i slobodno je dijeliti s drugima. To uklanja svaki strah u vezi s onim što trebamo "činiti za Gospodina" i nadomješćuje to srcem koje prima i daje njegovu ljubav. To je stvaran, obilan život.