Vjerujem da se najveća odanost kršćanina prakticira na prvoj crti bojišnice, u žestini bitke, dok je paljba svuda unaokolo. Zapravo, znam mnoge vjernike čija se odanost ojačala usred grozničave aktivnosti i duhovnog vojevanja. Oni ne moraju biti na vrhu brda kako bi ga ljubili svim svojim srcem; oni ne trebaju živjeti u nekom izoliranom selu kako bi čeznuli za njegovim dolaskom. Oni su naučili žarko ljubiti Isusa tijekom svoje vožnje na posao kao i kad su u svojim molitvenim sobama.
Ljubljeni, vaš osjećaj Isusove blizini ne može ovisiti o vašim osjećajima. Kad osjećate da ste snuždeni, potišteni i tužni te nemate vremena tražiti Gospodina, đavao će vas preplaviti osjećajima krivice i nevrijednosti. Možda mislite da vas je Isus napustio i da kaže: "Vratit ću se kad budeš imao vremena za mene." Ali Isusova blizina se održava po vjeri! Ona nema ništa s vašim osjećajima.
Kad vas netko gura u podzemnoj ili na pomičnim stepenicama, samo mu šapnite: "O, Bože, vjerujem da si ovdje, vrlo blizu mene. Zaštiti me, Gospodine! Čuvaj me i ne dopusti da se smeće svijeta ulijeva u moj sustav."
Oni koji ga uistinu ljube žude za njegovim društvom, bez obzira kako stvari postaju iscrpljujuće. Odanost Isusu znači pouzdavati se u njega za svaku potrebu – za tijelo, dušu i duh. Kad trpite u duši, trčite Isusu – ne tražite odgovore ni iz ijednoga drugog izvora.
Kristovu zaručnicu sačinjavat će oni koji su odustali od pokušaja da nađu pomoć, utjehu, olakšanje ili zadovoljstvo iz ičega na ovoj zemlji. Oni su naučili potpuno ovisiti o Onome kojega ljube, da će on sasvim utažiti svaku njihovu glad i žeđ. Ostanite strastveno zaljubljeni u Isusa – i uzdajte se u njega da će vam se očitovati u svojoj punini.