Vjerujem da je pokajanje jednako za vjernike kao i za grešnike. Na kršćane koji održavaju stav pokajanja Bog obraća posebnu pozornost. Hodamo li pred Gospodinom s raskajanim srcem, bit ćemo preplavljeni neopisivim blagoslovima.
Jedna značajna karakteristika raskajanog srca je spremnost prihvatiti krivnju za prijestup, govoreći: "Gospodine, ja sam onaj koji je sagriješio."
"Žalost, naime, koja je po promisli i volji Božjoj rađa pokajanje koje vidi u spasenje" (2 Kor 7,10). A Ivan piše: "Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine" (1 Iv 1,8).
Priznati da smo u krivu može biti bolno. Mi opravdavamo naša djela i vršimo raznorazne makinacije kako bismo izbjegli krivnju, nastojeći odvratiti pozornost od sebe. A ništa od toga nije ugodno Bogu.
Biti raskajan znači više od ispričavanja ili ispravljanja stvari s osobom kojoj smo učinili krivo. To isto tako znači ispraviti stvari s Bogom. David nam to savršeno ilustrira; on je vjerovao u istraživanje srca. U teškoj disciplini iskapanja grijeha u svome srcu, vapio je: "Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vječnim" (Ps 139,23-24).
David je neprestano otvarao svoje srce za Božji reflektor. On je pozdravljao istraživanje Gospodnje kao da vapi: "Ako sam sagriješio protiv tebe na bilo koji način i to ne znam, molim te, otkrij mi to. Kajem se." "Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom" (Ps 51,5-6).
Je li vama potrebno da dopustite Bogu da danas istraživ vaše srce? Pokajanje za bilo koji sakriven grijeh sačuvat će vaše srce mekanim i podatnim pred njim, nježnim i lako oblikovanim od Duha Svetoga.