Isus je živio svoj život na zemlji potpuno ovisan o nebeskom Ocu. Naš Spasitelj nije ništa činio ili rekao dok se najprije nije savjetovao sa svojim Ocem u slavi. I nije izvršio nijedno čudo osim onih koje mu je Otac rekao da učini. Izjavio je: "Govorim ono što me Otac nauči … On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek činim što je njemu ugodno" (Iv 8,28-29).
Krist daje jasno na znanje da je prakticiranje potpunog oslanjanja i uvijek slušanja Očeva glasa bio dio njegova svakodnevnog života. Vidimo to u prizoru iz Evanđelja po Ivanu gdje je vidio hroma čovjeka kako leži uz ribnjak Bethezdu. Isus se okrenuo tom čovjeku i zapovjedio mu da uzme svoju postelju i ide – i čovjek je odmah bio zdrav te otišao odande iscijeljen.
Židovske su se vođe razbjesnjele jer u njihovim je umovima Isus, iscijelivši čovjeka, prekršio subotu. Ali Isus je odgovorio: "Ja samo činim što mi je Otac rekao." Objasnio je: "Sin ne može ništa sam od sebe učiniti, nego samo ono što vidi da čini Otac. Što ovaj čini, to jednako čini i Sin. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini" (Iv 5,19-20).
Isus je jasno izjavio: "Moj Otac me naučio sve što trebam činiti." Isus se u svom tijelu morao dnevno oslanjati na unutarnje djelovanje Očeva glasa da ga upućuje. Morao je čuti Očev glas iz sata u sat, iz čuda u čudo, dan po dan.
Kako je Isus bio u stanju čuti tihi glasić svoga Oca? Biblija nam pokazuje da se to događalo kroz molitvu. Ponovno i ponovno odlazio je na pusto mjesto kako bi molio. Naučio je čuti Očev glas dok je bio na koljenima.
Potičem vas da provodite vrijeme s Isusom na tajnom mjestu molitve. Tiho sjedite u njegovoj nazočnosti i primit ćete istinu koju jedino Krist može dati kroz svoga blagoslovljenog Duha Svetog.