Apostol Pavao je napisao: "Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja" (Rim 8,16). Izraz "djeca Božja" često se koristi kako bi se opisali vjernici, ali te riječi mogu su upotrebljavati previše lakomisleno, s malim razumijevanjem snage i dubine njihova prava značenja.
Biti dijete Božje znači jednostavno biti Božji ovisnik, što znači, "onaj koji nije u stanju živjeti ili funkcionirati bez pomoći". Dijete Božje zna da ne može nadzirati svoj vlastiti život bez svakodnevne Gospodnje pomoći.
Mnogi grešnici samodostatni su ljudi koji sebe vide kao one koji su visoko dogurali, koji sve mogu. Oni propovijedaju da što god um može zamisliti, to se može postići – da s ispravnim mentalnim stavom čovjek može učiniti sve.
Crkva je preplavljena raznoraznim knjigama kako pomoći sam sebi; mnoge od njih su kako zadobiti vlastitu pobjedu nad svojim ja, sumnjom, strahom i osamljenošću. Mnogi u crkvi vjeruju da ako imaš ispravnu formulu, možeš sam riješiti sve što ti je potrebno, sve svoje probleme. Taj stav govori: "Bože, dao si mi dobru pamet pa ću razmisliti i to riješiti."
Isus je jednom našao svoje učenike kako se prepiru među sobom o tome tko će biti najveći u Božjem kraljevstvu i dao im je lekciju. "Isus pozva k sebi malo dijete, postavi ga pred njih te reče: 'Zaista, kažem vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko" (Mt 18,2-3).
Rekao je: "Zaboravite o tome tko će biti najveći. Morate razmisliti o svom odnosu sa mnom i učiti kako hodati u ovom životu." To dijete predstavljalo je život potpune ovisnosti, jer djeca ne mogu adekvatno voditi brigu sami o sebi.
Jeste li naučili potpuno se oslanjati na vodstvo Duha Svetog? Dođite k njemu kao malo dijete i on će revolucionirati vaše razmišljanje!