"Ne želim da išta u mom životu spriječi što Bog želi učiniti u meni."
Bog uvijek dovodi svoj narod do te točke, jer prije nego može ostvariti svoje najbolje u nama, mora učiniti nešto duboko u nama. On nam želi dati pobjedu, ali želi i našu potpunu privrženost.
Prvih šest poglavlja Jošue opisuju slavno djelo koje je Bog učinio među svojim narodom. Izrael je upravo bio oslobođen nakon četiristo godina ropstva. Narod je izašao iz četrdesetogodišnjeg lutanja po pustinji i sad su bili na granici Kanaana, zemlje koju im je Bog obećao godinama ranije. I tako su je prešli – i što se tada dogodilo? Jošua se odmah obratio mlađoj generaciji ljudi i odvojio ih za Boga. Pismo koristi riječ obrezanje kako bi opisalo njihovu pripremu, ali dublje značenje je: "Bili su učinjeni spremnima."
Jošua je poduzeo ovu akciju jer su sad kad su prešli granicu naišli na debele, neprobojne zidine Jerihona. Ovim odrpanim Izraelcima nemoguće bi bilo osvojiti ovog neprijatelja. Bog im je rekao: "Proteklih sam vas godina blagoslivljao i iskusili ste moja neopisiva bogatstva. Međutim, vaš posao još nije završio."
Kako su se Izraelci pripremili za ovu sljedeću bitku? Nisu naoštrili mačeve i ulaštili bojnu opremu. Umjesto toga, priprema se dogodila u njihovu srcu. Bog im je zapovjedio da obilaze oko grada pjevajući pjesme, moleći i čekajući na njega. Na kraju, rekao im je da podignu svoje rogove i otežući zatrube. U jednom trenu te su se silne zidine srušile.
Jošua i njegovi ljudi zatim su izvršili silna junačka djela, porazivši svoje neprijatelje, naslijedivši zemlju i vidjevši pobjede kao nikada ranije. Vjerujem da Gospodin isto tako želi izliti svoga Duha na nas na nevjerojatne načine. On želi da vjerujemo da on sve to želi učiniti; ukratko, on želi da posjedujemo nepokolebljivu vjeru.