"Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom" (2 Kor 5,21).
Vjerujem da je opravdanje po vjeri temeljna istina kršćanstva. Ne možete upoznati pravi odmor i mir dok se ne uvjerite da se nikada ne možete opravdati u očima Božjim svojim vlastitim djelima.
Ako ne razumijete savršenu Kristovu pravednost koja je vaša po vjeri, vodit ćete život muke i znoja, nastojeći ugoditi Bogu kroz legalističko, beznadno nastojanje da uspostavite svoju vlastitu pravednost. Ali istina je to da nikada nećete imati nikakvu pravednost koju biste mogli donijeti Gospodinu.
Poznati odlomak u Izaiji kaže da je sva naša pravednost kao prljave krpe u očima Božjim (Iz 64,5). To ne znači da Bog prezire naša dobra djela – uopće ne. Bog želi naša pravedna djela i trebali bismo činiti sva dobra djela koja možemo. Ali ako mislite da ona zaslužuju vaše spasenje, onda ona nisu ništa drugo nego prljave krpe.
Svakako, zbog dobrih djela koja činite možete se osjećati dobro. Primjerice, vjerojatno ćete uživati u trenutku pobjede i zadovoljstva kad god se oduprete iskušenju. Ali sljedećeg dana ponovno padate u grijeh i brzo gubite radost. Mislite da je Gospodin ljut na vas te mislite: "Nikada neću uspjeti."
Takovi emocionalni usponi i padovi mogu rezultirati životom bijede. Zašto? Jer pokušavate ugoditi Bogu u svom tijelu!
Ljubljeni, nikakva pravednost tijela neće opstati pred Bogom. Čak i najbolji ljudi među nama – najmoralniji pobožni sveti – svi su jadno podbacili i izgubili slavu Božju. Nitko od nas ne može nikada biti prihvaćen u Očevim očima svojim vlastitim djelima. Ali dobra vijest je da nas on potpuno prihvaća kroz Krista.