Znate li nekog oca koji više ne razgovara sa svojim sinom? Možda su jednom bili bliski, ali usred prepirke, izgovorile su se oštre riječi i otada ne razgovaraju. Ili možda znate bračni par koji rijetko komunicira i ne uživa u društvu jedan drugoga. Ti pojedinci imaju odnos, ali nemaju zajedništva jedan s drugim.
Kao kršćani, mi imamo odnos s Bogom – on je naš Otac i mi smo njegova djeca – ali to ne znači da neophodno imamo ono zajedništvo s njim koje je on isplanirao za nas. Ono što su napisali veliki kršćanski vođe od prije stotinu godina ili ranije stavlja snažan naglasan na dvosmjerno zajedništvo između Gospodina i njegova naroda – da provodi vrijeme u Njegovoj nazočnosti samo slušajući njegov glas.
Naš najbolji primjer za to je Isus, koji "se povlačio na samotna mjesta da moli" (Lk 5,16). Iako Sin Božji, Isus je nalazio neophodnim provoditi vrijeme nasamo s Ocem u molitvi kako bi raspoznao što Bog želi da učini. Slušao je svoga Oca za vodstvo te za samu temu svoga učenja: "Riječ koju slušate nije moja, već od Oca koji me posla" (Iv 14,24).
Upravo je tijekom komuniciranja s Ocem Isus bio upućen da izabere Dvanaestoricu za svoje sljedbenike. "Isus se uspne na goru te pozva k sebi one koje odabra. Oni dođoše k njemu. I on postavi Dvanaestoricu da ga prate, da ih šalje da propovijedaju" (Mk 3,13-14). Uočavamo da je pravi razlog koji Marko daje za postavljanje Dvanaestorice bio da ga mogu pratiti ili biti s njim. Kad Isus nekoga poziva, zajedništvo dolazi prije službe.
Kad zanemarimo naše zajedništvo s njim, postajemo slabi; imamo manje vjere, manje milosti, više stresa. Biti s Isusom, biti u Božjoj nazočnosti, nešto je što nam pomaže da imamo više mira i radosti.
Jim Cymbala započeo je Brooklyn Tabernacle s manje od dvadeset članova u maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Rođen u Brooklynu, dugogodišnji je prijatelj Davida i Garyja Wilkersona.