Znamo da je Bog nadnaravno izbavio Izraela. Kod gorućeg grma Mojsije je bio pripremljen da se pouzda u Boga da će izvesti veličanstveno djelo. Naučio je nešto o Božjoj naravi, što će mu kasnije pomoći da se pouzdaje u Gospodina da će se to sve ostvariti. Što je bio taj vid Božje naravi? Njegova svetost!
Jednako je istina za svakog kršćanina danas. Možemo pokušavati obaviti u tijelu ono što mislimo da Bog želi. Ali Bog nam kaže kao što je rekao Mojsiju: "Samo je jedno tlo na kojem mi se možeš primaći i to je sveto tlo. Ne možeš staviti nikakvo pouzdanje u svoje tijelo, jer nijedno tijelo neće opstati u mojoj nazočnosti. Moji naumi nikada se ne postižu onim što ti možeš skupiti u sebi."
Zašto je, dakle, Bog rekao Mojsiju da skine cipele? (Vidi Izl 3,5.) Da bi poučio tu duhovnu istinu, Gospodin je iskoristio jedan svakidašnji, običan predmet, upravo kao što je Isus koristio novčiće, bisere, deve i gorušična zrna. Bog je rekao: "Mojsije, da bi sačuvao noge od povrede, moraš obući zaštitnu obuću. Ali nikakva količina tjelesne zaštite ne može te sačuvati tamo kamo te ja šaljem. Bit će ti potrebno čudo izbavljenja.
Šaljem te u Egipat da se suočiš s otvrdnulim diktatorom. Bit ćeš u situaciji iz koje te jedino ja mogu izbaviti. Dakle, odbaci svako oslanjanje na svoje tijelo, čak i svoju krotkost i poniznost. Inače, nećeš biti u stanju učiniti ono na što te pozivam. Sve tvoje sposobnosti bit će bezvrijedne ako ih ja ne posvetim. Stavi svoje potpuno pouzdanje u moje ime i moju silu."
Nitko ne može postići svetost u Božjim očima svojom vlastitom snagom ili snagom volje. Čak ne možemo pravilno ni služiti Gospodinu ako se ne primaknemo kao što je bilo pokazano Mojsiju. Moramo doći Bogu govoreći: "Gospodine, nemam ništa što bih ti mogao dati. Sve moraš učiniti ti."