Jedna od važnih tajni postizanja blagoslova Božjeg je davanje! Kad je Mojsije davao posljednje upute i riječi oproštaja Izraelcima, dao je specifične upute u vezi s nečim zvanim "desetina treće godine". Za razliku od uobičajene desetine ili deset posto godišnjeg prinosa, desetina treće godine bila je rezervirana za drukčiju svrhu.
"Na kraju svake treće godine iznesi svu desetinu svoga prihoda od te godine i položi je na svoja vrata. Pa neka dođe levit – jer nema udjela ni baštine s tobom – došljak, sirota i udovica, koji budu živjeli u tvom gradu, i neka jedu i neka se nasite. Tako će te blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svim poslovima što ih tvoja ruka poduzme" (Pnz 14,28-29).
Važno je vidjeti što je Bog ovdje činio. Svake treće godine izraelski gradovi postajali su ogromni skladišni centri za desetine ove poljoprivredne nacije. S obzirom da svećenicima iz Levijeva plemena nije bilo dopušteno posjedovati zemlju, Bog je ustrajao da se narod za njih brine na poseban način. Ali to nije bilo sve. Ova desetine je isto tako bila rezervirana za ugrožene i one među njima koji nisu imali privilegije.
Kakvom čudesnom, suosjećajnom Bogu mi služimo! On uvijek ima posebno mjesto u svom srcu za slabe, ožalošćene i odbačene u njegovu narodu. Suosjećajnost i briga za potlačene su ukorijenjeni u samom srcu našega Stvoritelja.
Međutim, bilo je tu i nešto više od desetine treće godine za svećenstvo i potrebite. Izrael je trebao davati velikodušno – "tako će te blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svim poslovima što ih tvoja ruka poduzme". Izgleda da taj čin radosnog davanja zapravo otvara prozore neba, tako da i sam narod može biti blagoslovljen.
Bog još uvijek želi činiti posebne stvari za svoje sljedbenike koji ga slijede u suosjećajnom davanju. Ovo je duboka istina i učinit ćemo dobro primijenimo li je na naše svakodnevno življenje.
Jim Cymbala započeo je Brooklyn Tabernacle s manje od dvadeset članova u maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Rođen u Brooklynu, dugogodišnji je prijatelj Davida i Garyja Wilkersona.