Kako često molite za druge? Prečesto kad kažemo nekome: "Molit ću za tebe", zaboravljamo to učiniti. Ili molimo jednom, a onda brzo zaboravljamo na njihovu potrebu.
Apostol Pavao je doživio tako strašne nevolje da se uplašio za svoj život: "Ne bismo htjeli, braćo, da ostanete u neznanju u pogledu nevolje što nas zadesi u Aziji i koja nas je opteretila preko svake mjere – iznad naše snage – tako da smo izgubili nadu u život" (2 Kor 1,8). On je podijelio svoju potrebu s braćom i nakon što je bio izbavljen, pohvaljuje ih za njihovu potporu u molitvi (vidi 2 Kor 1,11).
Ne znamo točno koja je bila Pavlova nevolja, ali 2 Korinćanima 7,5 imamo ovaj nagovještaj: "Doista, kad smo došli u Makedoniju, naše slabo ljudsko biće nije imalo nikakva mira. Naprotiv, u svakom smo pogledu bili u nevolji: izvana borbe – iznutra zebnje." U toj točki neke vrste iscrpljenosti, Pavao podnosi mentalnu patnju i očito mu je bila potrebna molitvena potpora.
Mnogi vjernici danas pate kao i Pavao; njihova najveća patnja je emocionalna, možda izazvana od onih koje su najviše voljeli ili im najviše pomagali. Važna lekcija koju je Pavao naučio u svojoj patnji bila je da se morao okrenuti Gospodinu. Više se nije mogao pouzdati u tijelo, sposobnosti ili snagu volje. "Čak smo u sebi smatrali sigurnom smrtnu osudu, (ali to bijaše) da se ne bismo uzdali sami u se, nego u Boga koji uskršava mrtve" (2 Kor 1,9).
Pisao mi je jedan dragi stariji čovjek da mi kaže kako ga je Bog potaknuo da svakodnevno moli za mene i pitao me može li me staviti na svoj molitveni popis – koji je uključivao udovice, siromašne, pastire i nespašene ljude. On vodi jednostavan život i moli bez prestanka. Vjerujem da oni koji posreduju za druge primaju posebno bogatu nagradu u nebu. Kad se sjetim duša koje je Bog dopustio da evanđelisti požanju u kraljevstvo, odmah se sjetim molitvene potpore ljudi poput ovoga dragog svetog čovjeka.