"Neka u vama bude ona misao koja je i u Kristu Isusu" (Fil 2,5).
"Ali mi posjedujemo Kristovu misao" (1 Kor 2,16).
Ovi poticaji apostola Pavla govore narodu Božjem: "Neka um koji je u Kristu – sâmo Isusovo razmišljanje – bude i vaše razmišljanje. Njegov način razmišljanja je onaj koji svi mi trebamo tražiti."
Što to znači imati um Kristov? Jednostavno rečeno, to znači misliti i raditi kao Isus, donositi Kristu slične odluke koje će određivati kako ćemo živjeti. Svaki put kad pogledamo u ogledalo Riječi Božje, trebamo se zapitati: "Pokazujem li ja Kristovu narav? Mijenjam li se iz slike u sliku, suobličavajući se s Isusom svakim iskustvom koji Bog donosi u moj život?"
Prema Pavlu, Krist "sama sebe obezvrijedi uzevši obličje sluge i postade sličan ljudima" (Fil 2,7). Isus je sklopio savez s Ocem da će odložiti svoju nebesku slavu i sići na zemlju kao čovjek. Za Krista je to značilo reći: "Idem vršiti tvoju volju, Oče." Isus je zaista odlučio prije vremena: "Odlažem svoju volju da bih činio tvoju, Oče. Sve što kažem i činim mora doći od tebe; bit ću potpuno ovisan o tebi."
Zauzvrat, Očev sporazum saveza sa Sinom bio je da mu otkriva svoju volju. U biti je Bog rekao: "Uvijek ćeš znati što radim i kako to radim. Imat ćeš moj um."
Mnogi ljudi danas koji tvrde da su Isusovi sljedbenici nikada nisu donijeli odluku da će živjeti kao Gospodin. Umjesto toga, žive udobno sa svojim tijelom – svojom lošom ćudi, manama karaktera, omiljenim grijesima. I nikada se ne žele promijeniti, objašnjavajući: "To je samo moja narav; takav sam."
Ali kad Pavao hrabro kaže: "Ja imam um Kristov ", izjavljuje: "Poput Isusa, ja sam preuzeo ulogu sluge." I ustraje da isto vrijedi za svakog vjernika: "Svi možemo imati um Kristov" (vidi 1 Kor 2,16).