Svi smo stvorenja navike. Obično se dignemo u isti sat, doručkujemo, vozimo se istim putem na radno mjesto i slušamo istu radiopostaju dok se vozimo na posao. U našim dnevnim rutinama suočavamo se s beskrajnim ponavljanjem. Takav je život. Iako to povremeno ne izgleda tako, postoji stvarna zrelost i rast kad smo iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu vjerni i odgovorni.
Isto se može reći i za naš duhovni život. U nedjelju ujutro idemo u crkvu, sjedimo na istom mjestu, pjevamo iste pjesme slavljenja i štovanja. Čak i naše molitve mogu zvučati isto. U iskušenju smo pitati se: "Radim li ja zapravo nešto korisno za kraljevstvo Božje? Iznova i iznova činim isto; vrlo je malo raznolikosti u tome."
Rast u milost ne znači činiti više stvari ili veće stvari za Boga. Pravi rast dolazi kad radimo iste stvari iznova i iznova s uvjerenjem srca da sve radimo za njega. To je kao učiti pisati u prvom razredu. Započinjete s povlačenjem krugova i crta, oblikujući veliko slovo. Ali nakon nekog vremena, slova postaju manja i bliža jedna do drugih te na kraju učite sastavljati riječi i oblikovati rečenice. Iako ste ponavljali i ponavljali iste stvari, čitavo se vrijeme postizalo nešto vrijedno.
U vašem kršćanskom životu potrebno je mnogo milosti da nastavite ići kad ste umorni, slomljeni, oboreni ili u nevolji. Zapravo, u takva vremena potrebno je više milosti da se ostane postojan nego kad je sve novo, svježe i uzbudljivo. Divno je znati da se možemo uzdati u njegovu Riječ te znati da je on s nama.
Potičem vas da mu vjerno služite i promatrate kako vas Gospodin dovodi na novo mjesto mira, pouzdanje i svrhe.