"A hoću da znate, braćo, da je to što se meni dogodilo još većma pospješilo napredak evanđelja" (Fil 1,12). Pavao govori kršćanima u Filipima da se ne brinu za sve ono što podnosi.
Zanimljivo, Pavao je pisao ovu Poslanicu dok je bio okovan u rimskom zatvoru. U toj točki bio je iskusan borac evanđelja, podnijevši svaku zamislivu poteškoću. Ako ste proučavali Pavlov život, znate s kakvim se stvarima suočio: brodolomima, batinama, izrugivanjima, glađu i žeđi, ocrnjivanjem karaktera. A nažalost njegove najgore nevolje došle su iz ruku onih koji su sami sebe nazivali novorođenim vjernicima.
Neki Pavlovi protivnici bili su zavidni crkveni vođe koji su čitave svoje zajednice okrenuli protiv njega. Ismijavali su njegov stil života, izrugivali njegovo propovijedanje, pogrešno predstavljali njegovu poruku i ispitivali njegov autoritet. Kamo god je išao, čini se kao da je nailazio na nevolju i žalost.
Ali slušajte njegovo svjedočanstvo! "Ali ne marim ni za što" (Dj 20,24). A na drugom mjestu je rekao: "… da se nitko ne pokoleba u ovim nevoljama. Sami, naime, znate da su one naša sudbina … Govorili smo vam da će nam trebati podnositi nevolje" (1 Sol 3,3-4).
Pavao nije prigovarao, nego je uvjeravao ove vjernike: "Zašto ste tako iznenađeni? Govorio sam vam sve vrijeme da ako budete hodali s Isusom, suočavat ćete se s nevoljama." To ide ravno protiv filozofije u današnjoj američkoj crkvi koja govori: "Ako tvoja vjera ispravno funkcionira, napredovat ćeš i nećeš trpjeti." Ali to nije ono što uči Biblija.
Bog svakako ima silu da nas sačuva od svih nevolja, ali dopušta da prolazimo kroz određene stvari. Svaka kušnja koju Bog dopušta je ulaganje koje on čini u nas, vježba iza koje je božanski naum. Poslušajte što psalmist kaže: "Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebro" (Ps 66,10).