Mojsije je bio obuzet Bogom. Kad je živio u faraonovoj kući, odbio je nazivati se faraonovim sinom: "Radije je odabrao da bude zlostavljam zajedno s Božjim narodom nego da ima časovito grešno uživanje. Sramotu Kristovu smatrao je većim bogatstvom od egipatskog blaga, jer je gledao na (obećanu) nagradu" (Heb 11,25-26).
Nema sumnje da je Bog dotakao Mojsijev život dok je bio u Egiptu. Znao je da je pozvan da izbavi Izraela; zapravo, kad je ubio egipatskog goniča robova, pretpostavljao je da će ga Izraelci prepoznati kao svoga izbavitelja. Stjepan je svjedočio o tome: "… (On) ubi Egipćana. Mojsije je mislio da će njegova braća razumjeti da im Bog po njemu šalje oslobođenje" (Dj 7,24-25).
Umjesto toga, zbog tog je djela morao pobjeći iz Egipta. U vrijeme kad je otišao bio je potpuno prodan za Boga, iako nije imao pojma da će se četrdeset godina morati skrivati na drugoj strani pustinje.
Što to pustinjsko razdoblje predstavlja u Mojsijevu životu? To je vrijeme s kojim se suočavaju mnoge sluge koje su obuzete Bogom. Možda ste i vi jedan od njih, osjećajući da ste zaglavili na mjestu daleko ispod svojih mogućnosti. Mojsije je bio upravo takav sluga. Na svom životu imao je silan poziv i maštao je o vršenju velikih djela za Boga, a bio je u pustopoljini bez jasne budućnosti.
Dok je bio uvjeren da nema ni glasa ni poruke, Bog je radio iza scene. Jednoga dana zapalio je grm i progovorio iz njega: "Skini svoju obuću, Mojsije! Na svetom si tlu! Vidjet ćeš velike stvari u svojoj službi za mene."
Taj gorući grm bio je oganj Duha Svetoga koji je djelovao kroz fizički predmet. Tako i danas, Bog vam želi otkriti više sebe tako da će drugi oko vas shvatiti: "Ova je osoba bila s Isusom." Dok ga tražite s obnovljenim žarom, pretvorit ćete se u novog muškarca, novu ženu. I upravo kao što je bilo s Mojsijem, vaši najbolji dani tek su pred vama.