Ubrzo nakon Isusova uskrsnuća, Petar i Ivan naišli su na hroma čovjeka ispred vrata hrama kamo su išli na molitvu. Ovaj čovjek bio je svakodnevno donošen kako bi proseći zaradio za život te je tražio Petra i Ivana milostinju. Petar je odgovorio: "Ja nemam ni srebra ni zlata, ali što imam, to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodaj" (Dj 3,6). Ovaj čovjek trenutačno je bio iscijeljen i u krajnjoj radosti počeo juriti hramom, skačući i vičući: "Isus me iscijelio!"
Ljudi su prepoznali hroma čovjeka te se okupila gomila ljudi diveći se tom prizoru. Petar i Ivan iskoristili su tu situaciju i počeli neustrašivo propovijedati pokajanje, što je rezultiralo spasenjem tisuća (vidi Dj 4,4). Kad su nadstojnici sinagoge vidjeli što se događa, razbjesnili su se i bacili ih u zatvor. Zatim su tražili da saznaju: "Kakvom vlasti ili u čije ste ime to učinili" (Dj 4,7). Dakako, točno su znali čije se ime propovijedalo, ali namjerno su zatvarali oči.
Petar je bio ohrabren Duhom Svetim te im je odgovorio: "Po imenu Isusa Krista Nazarećanina, koga ste vi razapeli, a koga je Bog uskrisio od mrtvih … pod nebom je to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti" (Dj 4,10.12). Nadstojnici sinagoge bili su zaprepašteni te "se počnu diviti. I prepoznaše ih da su bili s Isusom" (Dj 4,13).
Što je bio znak koji je isticao Petra i Ivana? Bila je to Isusova nazočnost! Ti nadstojnici sinagoge su shvatili: "Mi smo Isusa razapeli, ali danas on još uvijek govori kroz ova dva čovjeka." U isti taj trenutak, Petar i Ivan ispunjavali su Isusovu zapovijed da o njemu svjedoče "u Jeruzalemu" (Dj 1,8). Isto tako, vjerujem da Božje snažno svjedočanstvo u ovim posljednjim danima neće doći jedino kroz propovijedanje. Ono će dolaziti kroz muškarce i žene koji "su bili s Isusom", nasamo se zatvorivši s njim i tražeći ga svim svojim srcem i dušom.
Kakav bi veći dokaz Boga mogao biti od promijenjenih života nadnaravnom Kristovom silom? Neka se i za vas kaže: "Taj muškarac, ta žena, bio je s Isusom!"