One noći prije raspeća, na posljednjoj večeri, Isus je rekao učenicima: "Još malo, i svijet me neće više vidjeti, a vi ćete me ponovo vidjeti" (Iv 14,19). Kakva zanimljiva Isusova izjava! Jedan od njih je pitao: "Gospodine, kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu?" (Iv 14,22).
Svakako, Isus je na umu imao lekciju. Odgovorio je: "Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti … Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce … Već sam vam rekao sada, prije nego se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. Neću više mnogo s vama govoriti, jer se približuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne može ništa. Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da radim kako mi je zapovjedio Otac" (Iv 14,23.27.29-31).
Ovdje Isusov odgovor u središte donosi temu koju on vodi kroz ovaj odlomak – odvojenost. U ovih nekoliko redaka, Krist tri puta čini razliku između njegova kraljevstva i svijeta:
- "Svijet me neće više vidjeti, a vi ćete me ponovo vidjeti" (Iv 14,19).
- "Mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje" (Iv 14,27).
- "Približuje se knez ovoga svijeta. On protiv mene ne može ništa" (Iv 14,30).
Do prije nekoliko godina, odvojenost je određivala karakteristiku Kristove crkve. Biti odvojen je bila jasna zapovijed iz Božje Riječi i dio svakog poziva kršćanina. Međutim, danas se čini da je vrlo malo razlike između crkve i svijeta. Ne zaboravimo da smo mi odvojeni za ciljeve njegova kraljevstva, da budemo instrumenti promjene.