Daniel je svjedočio: "I gle: ruka me dotače i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove" (Dn 10,10). Riječ za "dotaći" ovdje znači silovito zgrabiti. Danijel je rekao: "Kad je Bog stavio svoju ruku na mene, to me bacilo ničice; njegov dodir me ispunio hitnošću da ga tražim sa svime što je u meni."
Od Boga dotaknute sluge imaju prisan odnos s Gospodinom. Oni primaju otkrivenja s neba i uživaju u svom hodu s Kristom kao malo tko. Kad god Bog dotakne nečiji život, ta osoba često pada na koljena i postaje osoba molitve, poticana tražiti Gospodina. Često sam se pitao zašto Bog s takvom hitnošću dotiče samo određene ljude. Zašto ga neke sluge gladno traže dok drugi vjerni ljudi idu svojim putem?
Daniel, odani sluga, bio je dotaknut od Boga na nadnaravni način. U njegovo vrijeme, bili su i mnogi drugi dobri, pobožni ljudi koji su služili Gospodinu. Među njima su bili Šadrak, Mešak i Abed Nego te desetine tisuća drugih Izraelaca koji su održavali svoju vjeru dok su bili u ropstvu u Babilonu.
Dakle, zašto je Bog položio ruku na Daniela i dotakao ga? Zašto je ovaj jedan čovjek bio u stanju vidjeti i čuti stvari koje nitko drugi nije mogao? "Jedini ja, Daniel, gledah ovo viđenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga" (Dn 10,7). Viđenje koje je Daniel imao jasno i živo bio je sam Isus. Zapravo, bilo je to isto viđenje koje je imao Ivan na otoku Patmosu (vidi Otk 1,13-15).
Gospodin se otkrio Danielu na takav način jer je ovaj mlad muškarac gorljivo želio upoznati srce Božje. Isto tako, Bog je zaključio da je došlo vrijeme da preda poruku izgubljenom čovječanstvu i trebao mu je glas da prenese njegovu poruku.
Gospodin danas traži one koji su obuzeti mišlju da ga upoznaju i koji se žaloste nad moralnim stanjem u našem društvu, a u isto vrijeme željno čekaju Kristov dolazak.