Pitam se koliko je kršćana koji upravo sada čitaju ovu poruku pod oblakom smetenosti. Opisuje li to vas? Možda vam molitve ostaju neodgovorene. Neprestano ste oboreni. Suočavate se sa stvarima u svom životu koje ne možete objasniti. Razočarani ste u svojim situacijama i u ljudima. Stalno sumnjate u sebe i muče vas pitanja te neprestano ispitujete svoje srce da vidite gdje ste otišli krivo. Osjećate tminu, očaj, kolebanje – i ne možete se ničega od toga otresti.
Možda ste zreli vjernik. Godinama sjedite pod propovijedanjem čistog evanđelja, ali sad sumnjate u sebe i osjećate se neprikladni. Ne osjećate radost Gospodnju kao jednom. I sad se pitate da možda Gospodin nije nezadovoljan s vama.
Dopustite da vas pitam: Vjerujete li njegovim obećanjima? Jeste li prigrlili njegovu dragocjenu Riječ? Dižete li se u napad protiv sotone riječju koju ste čuli propovijedati? Ili zanemarujete prošlu Gospodnju vjernost prema vama? Ne vjerujete li da stoji s vama, u kontroli svega što se odnosi na vaš život? Ako je tako, onda ste se otvorili za tamu.
Isus opisuje osobu koja živi u tami, govoreći: "Tko ide u tami, ne zna kamo ide" (Iv 12,35). Drugim riječima: "Takva osoba izgubila je put. Njezini koraci su smeteni, nesigurni, i hoda u sljepoći."
Znam što to znači ući u takav oblak tame. Stvari postanu smetene. Ne možete čuti jasnu riječ od Boga. Želite brze odgovore i vapite Bogu: "O, Gospodine, ne vidim te i ne čujem kao prije!" Završavate moleći ga da bude suosjećajniji i milostiviji prema vašem stanju.
Ali istina je da Gospodin nema sažaljenja za izravnu nevjeru. Ožalošćen je njome. On od nas očekuje da hodamo u svjetlu koje smo primili. Trebamo se uzdati u njegovu Riječ i prigrliti njegova obećanja. Kad se vratimo do naše spoznaje njegove Riječi i osvjedočenja Duha Svetog, izaći ćemo iz tame – ali jedino tada!