Danas kao da postoji krivotvorina za sve. Dok ste nekada išli ulicama grada New Yorka, nailazili ste na ulične prodavače koji su preprodavali "autentične" satove Rolex, dizajnerske torbice, nakit i drugu poželjnu robu. Izgledala je lijepo, ali bila je jeftina imitacija stvarnih predmeta.
Jedna stvar koja se ne može kopirati jest prava duhovnost. Svako malo, neki kršćani postaju uvjereni: "Da bismo stvarno častili Boga, moramo se vratiti i preuzeti običaje i obrede prve crkve". I tako uvode sve poznate programe apostolske crkve iz vremena učenika. Uvode starješine, đakone i biskupe, a onda uvode po "božanskom redu" obred krštenja i euharistiju točno kao prva crkva, ali sve to samo je kopija, mrtva religija bez Duha Svetog.
Mnogi iz moderne religije misle da ako ljudima pruže znanje Pisma i biblijske principe, da će ljudi postati duhovni. Ljudi pohađaju biblijske i teološke škole gdje uče Pismo te kako propovijedati, krštavati i voditi. Razviju se u teologe, pastore i misionare, ali ostaje činjenica da nijedan čovjek ili institucija nema silu proizvesti duhovnost ni u kome. To čini jedino Duh Sveti.
Duhovnost proizvedena od Duha Svetog je duboko, nevodljivo djelo u srcu. Pavao kaže: "(Mi) ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo" (2 Kor 4,18). U kontekstu tog odlomka, Pavao govori o trpljenju, govoreći u biti: "Jedino Duh Sveti zna sve s čime se suočavamo. I to je gdje se očituje prava duhovnost – u topioničkom loncu trpljenja."
Svi koji trpe ne postaju duhovni; mnogi završe ogorčeni i tvrdi, bijesni na Boga i svijet. Ali oni koji se podvrgnu vodstvu Duha Božjeg, suočavaju se s nevoljama s pouzdanjem da Gospodin proizvodi nešto u njima i da će iz svoga topioničkog lonca izaći sa snažnom vjerom.