Isus je govorio velikom mnoštvu kad su ljudi ogladnjeli. On je odveo svoga učenika Filipa na stranu i postavio mu važno pitanje: "Tada Isus podiže oči te, kako vidje da veliko mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: 'Gdje da kupimo kruha da jedu ovi ljudi?'" (Iv 6,5-6).
Rekao je: "Pogledaj, ovdje je tisuće gladnih ljudi. Kako ćemo ih nahraniti? Što misliš, što bismo trebali učiniti?" Kako nevjerojatno lijepo od Gospodina! Sve vrijeme je znao što će učiniti; redak nam tako govori. Međutim, on je pokušao naučiti Filipa nešto važno i lekcija koju je htio dati ima veliko značenje za nas danas.
Naš svijet tetura nad ponorom kakvoga još nije bilo u povijesti. Sadašnje promjene dolazi u vrijeme kad se kršćani suočavaju s kušnjama kao nikada ranije. Mnogi sjede noću pokušavajući odgonetnuti odgovore na svoje probleme: "Možda će ovo funkcionirati. Ne, čekaj! Možda će ovo riješiti stvar. Ne, neće ni to djelovati. Što da radim?"
Kad je Isus postavio svoje pitanje Filipu, učenici nisu imali samo problem kruha, imali su i problem pekare, problem novca, problem podjele, problem transporta i problem vremena. Kad se sve to stavilo na hrpu, imali su probleme koje nisu mogli ni zamisliti. Zapravo, njihova situacija bila je apsolutno nemoguća.
Ljubljeni, zamislite da usred vaše vlastite situacije Isus dođe k vama i pita vas: "Što ćeš učiniti u vezi s tim?" On točno zna što će on učiniti; ima plan. Međutim, on želi znati kako ćeš se ti, njegov sluga, suočiti sa svojim poteškoćama.
Filipov ispravan odgovor bi bio: "Isuse, ti si Bog! Kod tebe ništa nije nemoguće, dakle, predajem odmah sada taj problem tebi. On više nije moj, nego tvoj."
To je odgovor koji Isus traži od nas. Moja molitva je da imate onu vrstu vjere koja počiva u Očevoj skrbi i uzda se u njega da će vam pomoći na svoj način i u svoje vrijeme. U njega se možemo apsolutno pouzdati!