Prema Isusu, u Očevim očima Krist i njegova Crkva su jedno. Pavao ilustrira to usporedbom s ljudskim tijelom. On kaže da je Krist glava, a mi smo njegovo tijelo – kost njegove kosti i meso njegova mesa. "(Bog) mu je sve podložio pod noge, a njega dade za glavu nad svim u Crkvi, koja je njegovo tijelo – punina Onoga koji ispunja sve u svima" (Ef 1,22-23). "Mi smo, naime, udovi njegova tijela, od njegova mesa i od njegovih kostiju" (Ef 5,30).
Vidite li što se ovdje želi reći? Kad je Otac ljubio Isusa u vječnosti, ljubio je i nas. Uistinu, kad je čovjek bio tek misao u vječnom Božjem umu, Gospodin je već izbrojio naše udove i isplanirao naše izbavljenje.
"On nas u njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim u ljubavi" (Ef 1,4).
Bog je uvijek ljubio i svoga Sina i nas. Njegova ljubav je vječna kao i on: "Ljubavlju vječnom ljubim te" (Jer 31,3). "Bog, Otac naš, koji nas je ljubio i po milosti nam dao vječnu utjehu" (2 Sol 2,16).
Nitko ne može steći Božju ljubav nikakvom pobožnošću. Isus nije zaradio Očevu ljubav odlaskom na križ, ili svojoj poslušnošću, ili ljubavlju za Oca. Isto tako, Bog vas nije počeo ljubiti onoga dana kad ste se pokajali i prihvatili Krista. On vas nije iznenada počeo ljubiti kad ste počeli biti poslušni njegovoj Riječi i hodati po Duhu. Ljubljeni ste već od vječnosti.
Kako dugo vas Bog ljubi? On vas ljubi otkako postoji, jer Bog je ljubav. To je sama njegova narav. On vas je ljubio kao grešnika. On vas je ljubio u utrobi. On vas je ljubio prije nego je svijet započeo. Nema početka Božjoj ljubavi za vas i nema joj kraja.