NEKA TO ORGANIZIRA BOG

David Wilkerson

Ako smo iskreni, priznat ćemo da tijekom našega časa velike potrebe često stavljamo naše pouzdanje u druge. Odgovore tražimo u pastorima, savjetnicima, prijateljima, supružnicima. Provodimo sate, dane, čak tjedne pokušavajući odgonetnuti kako bi se naš problem mogao riješiti. A ako rješenje ne dolazi brzo, manipuliramo, radeći na svemu što možemo, dok se svi naši ljudski izvori ne iscrpe.

Hvala Bogu za svu pomoć koju možemo dobiti od drugih, ali ne trebamo čekati da se pojavi anđeo ili bogatstvo. Pavao izjavljuje: "(Mi) se ponosimo Kristom Isusom , a ne stavljamo svoga pouzdanja u tijelo" (Fil 3,3). Zbog naše duše Bog čeka dok ne bacimo pogled iza ljudskih izvora te tražimo jedino njega za pomoć. Da, on koristi ljude u našim životima, ali moramo njega pustiti da to organizira.

"Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat u čovjeka" (Ps 118,8). "Ne pouzdavajte se u bližnjega, ne vjerujte u prijatelja … A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, čekam na Boga koji spasava, Bog moj mene će uslišati" (Mih 7,5.7).

Pavao je znao sve o bespomoćnosti tijela. Priznao je da nije pametan. Njegovi su kritičari nazivali njegovo propovijedanje prezira vrijednim, njegovu nazočnost bezvrijednom – ukratko, rekli su da je dosadan. Ali Pavao nije imao problema s takvim kritikama, jer on se nije uzdao u svoje tijelo. On je znao da Isus nije vodio svoje bitke s pameću, sposobnošću ili karizmom, nego sa svim pouzdanjem u Oca (vidi 1 Kor 1,27-29).

Za sve koji se čvrsto drže svoga pouzdanja u Isusa postoji slavno obećanje u Hebrejima 3,14: "Mi smo uistinu postali i jesmo sudionici Kristovi, samo ako nadu kakvu smo od početka imali čvrsto sačuvamo do svršetka." To znači da kad nepokolebljivo držimo pouzdanje u Gospodina, on postaje naš jedini pravi izvor svega. Ne trebamo tražiti pomoć nigdje drugdje.