"Neki farizej zamoli Isusa da objeduje kod njega. On uđe u farizejevu kuću i sjede za stol. Najedanput se pojavi neka žena koja bijaše javna grešnica. Ona, kad saznade da je Isus za stolom u farizejevoj kući, donese sa sobom alabastrenu posudu pomasti, stade iza njega do njegovih nogu te plačući poče mu suzama pravi noge, otirati ih svojom kosom, ljubiti i mazati pomašću" (Lk 7,36-38).
Šimun, farizej, pozvao je i odabranu skupinu vjerskih vođa da se pridruže večeri. Bilo je to očito vjersko okupljanje, sačinjeno od muškaraca koji su sami sebe zamišljali kao svete ljude svoje generacije. Zatim je jedna "javna žena" upala u tu scenu i kleknula do Isusovih nogu. Svojim je suzama prala njegove prašnjave noge i brisala ih svojom kosom – nešto što nijedna pristojna žena onoga vremena ne bi javno učinila. Na kraju je otvorila alabastrenu posudu i izlila miomirisnu pomast na Isusove noge.
Farizeji su bili ozlojeđeni, misleći: "Kakva sramota! Da je Isus stvarno prorok poslan od Boga, znao bi da je ova žena pokvarena i zaustavio bi je." Zapravo Pismo kaže da su upravo to bile Šimunove misli (vidi Lk 7,39). Isus je pročitao njegove misli i izjavio: "Šimune, imam ti nešto reći" (Lk 7,40). Zatim mu je ispričao priču o dva dužnika: jedan je imao ogroman dug, a drugi manji i njihov vjerovnik obojici je oprostio. Nakon toga je Gospodin ukazao na Šimunovu nadmenost, duh osude i nedostatak sućuti. "Šimune, ne vidiš pokvarenost svoga srca. Osuđuješ ovu slomljenu ženu, ali ne uspijevaš prepoznati da ti jednako, pa čak i više, trebaš milosrđe."
Te večeri Isus je pokazao duh opraštanja i obnove u kući tog farizeja kad se okrenuo k ženi i rekao: "Oprošteni su ti grijesi" (Lk 7,48). On je došao da se sprijatelji s palima i obnovi ih, s onima koji nemaju prijatelja, onima koje je svladao grijeh, i on nam danas govori: "Evo što znači moja služba. Dopustite da vam proširim srce kako biste vidjeli povrijeđene, slomljene ljude, tako da možete mojim milosrđem doprijeti do njih."