Iskušavanje Gospodina započinje kad Bog dopusti da se kriza u našem životu pojača. Zašto on to čini? Što traži? Naš Gospodin dopušta da se to dogodi kako bi mogao otkriti posljednje korijene naše nevere! Njegov Duh ulazi u svaku klijetku našega srca, tražeći ne bi li našao one užasne stvari – ponos, samodostatnost i sve drugo što sprečava njegovu puninu u nama.
Ukratko, to je ono što znači kušati Boga. To se događa kad su njegovi odabrani, blagoslovljeni stavljeni u vatru testiranja te njihova kriza postaje sve žešća, dok strah ne uhvati njihovo srce te zavape: "Gospodine, gdje si? Gdje je moje izbavljenje? Jesi li sa mnom ili ne?"
Ivan Krstitelj suočio se s takvom kušnjom koja može voditi do kušanja Boga. Dok je sjedio u zatvoru, vjerojatno se pitao gdje je Bog u toj situaciji. Do njega je dospjela riječ o svim divnih stvarima koje je Isus činio – iscjeljivao ljude, vršio čuda, privlačio mnoštva koja su jednom hrlila k njemu. A sad, ovdje je sjedio sam, čekajući izvršenje smrtne kazne.
Ivan je znao da se on mora umanjivati kako bi Krist mogao rasti, ali sad je njegovim umom prošla ova misao: "Umanjivati se, da, ali smrt? Zašto moram umrijeti ako je Isus uistinu Bog? Gospodine, ovo je previše za podnijeti!"
Posljednje riječi koje je Isus poslao Ivanu bile su neopisivo značajne: "Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba" (Mt 11,6). Krist je rekao tom pobožnom sluzi: "Ne pokolebaj se zbog mene, Ivane. U svemu ovome Bog ima plan i on je dostojan da se uzdaš u njega. Da je želio da dođem i oslobodim te, znaš da bih odmah bio tamo. Kako god to završi, budi uvjeren da će biti njemu na slavu i vječna slava za tebe!"
Ivan je istrajao. A kad mu je konačno Herod odrubio glavu, otišao je u slavu pun vjere i časti.