Strašne su posljedice zanemarivanja molitve. Riječ kaže: "Kako ćemo joj izbjeći mi ako zanemarimo takvo i toliko spasenje?" (Heb 2,3).
Znam kako je to kad je studenac žive vode zagušen na svom izvoru, presušivši svaki blagoslov u mom životu. To mi se dogodilo tijekom razdobljâ bezbrižnosti u vezi s molitvom. Tijekom tih razdoblja, imao sam svoje tiho vrijeme, ali ne i žarku molitvu. Dopustio sam da mi brige života otmu moje vrijeme s Gospodinom.
Što mi se dogodilo u ta vremena? Služenje se pretvorio u samosažaljenje i služba je prije bila breme nego blagoslov. Bijeda za bijedom preplavljivala je moju dušu. Borio sam se s osamljenošću, umorom, nevjerom, i mučio me uznemirujući osjećaj da sam u životu malo postigao. Uslijed misli da napustim službu, Božji blagoslovi bili su prepriječeni, odnosi su se pogoršali, moć rasuđivanja je nestala do točke da svježa otkrivenja o Kristu više nisu dolazila.
Međutim, poznavao sam i slavu povratka da budem s Gospodinom u molitvi. Čim sam se vratio u moju molitvenu sobu, blagoslovi su ponovno počeli teći. Preplavili su me radost i mir, odnosi su se iscijelili i Božja Riječ je oživjela.
Pismo daje jasno na znanje da molitvene sluge nalaze blagoslov i odmor na svim stranama:
"(Uzija) je tražio Boga za života Zaharije … dokle je tražio Jahvu, davao mu je Bog sreću" (2 Ljet 26,5).
"Tražili smo ga, i on nam je dao mir odasvud uokolo" (2 Ljet 14,7).
"Svi Judejci … tražili su ga od sve svoje volje i našli ga. Jahve im je dao mir odasvud uokolo" (2 Ljet 15,15).
"Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba. Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spašava" (Ps 34,18-19).