Martin Luther, svećenik iz šesnaestog stoljeća koji je započeo protestantsku Reformaciju, bojao se u početku Boga jer je vjerovao da je Gospodin svet, ali ljutit sudac – a to je bilo ono što ga je legalizam njegova vremena učio vjerovati. Bez obzira kako je Martin pokušavao ugoditi tom svetom Bogu, nije uspijevao te je osjećao osudu Božju i doživljavao krivnju svoga grijeha.
Neki od nas imaju iste bitke – dižemo se protiv boga koji je nekakav oštar, strog kralj koji se raduje kažnjavati nas. Ali Bog nije takav. On je dobar Otac, put milosrđa i strpljenja. Bez pravog razumijevanja tko je on, nemoguć je život prisnog zajedništva.
Ja volim provoditi vrijeme sa svojim unukom Levijem. Uživam ga držati u krilu i biti s njim. On ne moram činiti ništa; ja ga ne trebam da nešto izvodi ili pjeva da bi me obradovao. Isto tako, Gospodin je ona vrsta Oca koji se raduje u svojoj obitelji. On želi da dođemo u njegovu nazočnost jer nas ljubi i želi provoditi vrijeme sa svojom djecom.
U Rimljanima 8 Pavao kaže: "Niste primili duha ropstva da ponovno budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba – Oče! Sâm Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja" (Rim 8,15-16). Kakav važan odlomak! Pavao nam kaže da će Duh donijeti svjedočanstvo našem duhu – našem unutarnjem biću – da smo mi djeca Božja i da je on naš Otac.
Kroz djelo Duh Svetog možemo iskustveno znati da nas Bog ljubi. Ne moramo se bojati. On nije samo svemoćan stvoritelj i vladar svemira. On je i Abba, Otac, najbolji tata kojega itko može imati za roditelja.
Jim Cymbala započeo je Brooklyn Tabernacle s manje od dvadeset članova u maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Rođen u Brooklynu, dugogodišnji je prijatelj Davida i Garyja Wilkersona.