Nitko ne želi čuti loše vijesti, a ni crkva danas nije iznimka; američka crkva zaokupljena je porukama "kako biti sretan i zadovoljan". Ovaj stav prevladava u mnogim knjigama i časopisima koje nalazimo u kršćanskim knjižarama. Kao da naše vođe govore: "Opusti se! Bog je naš tata, a mi smo njegova djeca i od nas se očekuje da uživamo."
Dolazi oluja i Bog želi da njegov narod bude pripremljen. Ona će doći poput lopova u noći, donoseći iznenadnu paniku i nevjericu. Možda mislite: "Pogodi li nas katastrofa, neka! Ja sam u Božjim rukama i Isus će me provesti kroz nju."
Prije same svoje smrti i uskrsnuća, Isus je gledao pred sobom užasnu dolazeću oluju. On je unaprijed vidio da će Jeruzalem biti opkoljen moćnom vojskom, hram uništen, grad spaljen do tla i da će čitavo njihovo društvo propasti.
Isus je bio sâmo utjelovljene Božje ljubavi i plakao je nad tim društvom jer je vidio što dolazi. "Tada će biti tolika nevolja kakve nije bilo od postanka svijeta do sada, niti će je biti. I kad se ne bi skratili ti dani, nitko se ne bi spasio" (Mt 24,21-22).
Ako promislimo o tome, vidimo da je Isusovo vrijeme bilo vrlo slično našem: mirno, tiho i napredno. Čak i dok je upozoravao da dolazi oluja, Isus je neprestano tražio tajna mjesta da bude nasamo s Ocem. Potpuno uvjeren da je Bog s njim, znao je da je u potpunoj kontroli!
Ljubljeni, da bismo se suočili s dolazećom olujom, moramo biti pripremljeni tako da ništa ne uznemiri naš duh. To možemo postići jedino ako provodimo vrijeme u Očevoj nazočnosti, nasamo zatvoreni s njim dok nismo potpuno uvjereni da je on s naše desne strane.
U Isusovoj nazočnosti nalazimo radost, nadu i odmor – sve što nam je ikada potrebno!