MORAMO ZAHVALJIVATI BOGU

David Wilkerson (1931-2011)

Jona je bio prorok koji je potpuno razumio dobrotu Gospodnju. Ali on je bio čovjek koji nije mogao uživati u tome niti to prihvatiti. On je Božju dobrotu pretvorio u teret za sebe.

Bog mu je zapovjedio da pođe u pokvaren grad Ninivu i prorokuje njezino brzo uništenje. Vidite, Ninivljani su bili Izraelovi neprijatelji. Ali Jona je žurno pobjegao kad je čuo Božju uputu. Što je izazvalo tu njegovu žestoku reakciju? Bilo je to jer je poznavao dobrotu Gospodnju. Objasnio je Gospodinu: "Znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem, i da se nad nesrećom brzo sažališ" (Jon 4,2).

Drugim riječima: "Bože, zapovjedio si mi da kažem Ninivljanima kako imaju samo četrdeset dana do dolaska uništenja. Ali ne mogu to učiniti jer te poznajem. Lako se sažališ. Suze i pokajanje omekšaju tvoje srce i znam što će se dogoditi. Kad vidiš Ninivljane kako plaču, predomislit ćeš se. Umjesto da pošalješ kaznu, potaknut ćeš njihova srca prema sebi – i ja ću na kraju ispasti budala!"

Na kraju je Jona otišao u Ninivu, ali jedino putem trbuha ogromne ribe koja ga je ispljunula na suho tlo. Jona je navijestio Božji sud Ninivi, to je sigurno, i ljudi su se pokajali. Grijehom otvrdnuli Ninivljani su plakali, postili i tugovali, odjenuli se u kostrijet pa čak su i stoku pokrili kostrijeću. Bilo je to jedno od najvećih zabilježenih probuđenja u Bibliji.

Međutim, usred svega toga, Jona se razljutio. Zapravo se ozlovoljio jer je Bog poštedio Ninivu umjesto da se raduje što su postali pravedni. Ukratko, Jona nije uživao u Božjoj dobroti.

Ljubljeni, kao ljudi Božji, ne bismo smjeli činiti istu pogrešku. Mi moramo zahvaljivati Bogu za njegovu milosrdnu dobrotu prema nama, njegovoj crkvi i našoj naciji.