Neki biblijski učitelji tvrde da živimo u nevjeri ako iznova i iznova molimo Boga iste stvari. To je krivovjerje! Bog nam zapovijeda da molimo, tražimo, postimo – vapimo u učinkovitoj, žarkoj molitvi (vidi Mt 7,7-8). Od samoga početka prave su sluge pretvarale Božja obećanja u molitve:
- Isus je znao da mu je njegov Otac obećao sve prije stvaranja svijeta. A ipak je proveo sate moleći da se izvrši volja Božja na zemlji. Čak je, ilustrirajući ustrajnost u molitvi, ispričao usporedbu o "dosadnoj udovici" koja je zahtijevala pravdu od suca dok je nije dobila (Lk 18-1-8).
- Bog je dao Ezekielu divna proroštva o Izraelovoj obnovi, obećavajući da će ruševine nacije postati kao vrt edenski. Međutim, Gospodin je rekao da se njegova riječ neće ispuniti bez molitve: "Još ću ovo domu Izraelovu dati neka zatraži da učinim za njih" (Ez 36,37). Drugim riječima: "Dao sam vam obećanje, ali želim da molite kako bi se ono ostvarilo. Tražite me svim svojim srcem dok ne vidite da se moja Riječ ispunila. Ja ću umnožiti, ali prvo morate tražiti."
- Bog je obećao Danielu da će Izrael nakon sedamdeset godina biti obnovljen. Kad je vidio da navedene godine stižu, mogao je čekati s vjerom da Bog ispuni svoju riječ. Međutim, Daniel je pao na svoje lice i molio dva tjedna dok nije vidio da Gospodin sve ostvaruje (Dn 9,24-27).
U Starom zavjetu Izraelov je svećenik nosio na svom oplećku imena svih Izraelovih plemena. To je pokazivalo da su potrebe naroda neprestano bile u molitvi na svećenikovu srcu. Kakva divna slika! Ona predstavlja Krista kako nas nosi u svome srcu i predstavlja naše potrebe Ocu. Međutim, to je isto tako slika svakog kršćanina, kraljevskog svećenstva, koji nosi potrebe drugih u svom srcu.