Dok je Isus hodao zemljom, učinio se dostupnim običnim ljudima. Učio je u sinagogama, na obroncima brda i lađicama, iscjeljivao bolesne i vršio čuda. Na gozbama je dizao glas vičući: "Ja sam živa voda! Dođite i ja ću utažiti vašu žednu dušu." Svatko se mogao primaknuti k njemu i napiti se. Ali poziv našega Gospodina uglavnom je bio zanemarivan.
Isus je vapio nad narodom: "Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste" (Mt 23,37). Rekao je Izraelu: "Sad sam ovdje, na raspolaganju. Rekao sam vam da dođete k meni po iscjeljenje i ispunjenje svojih potreba, ali vi nećete."
Na to što su ga odbijali, odgovorio je izjavivši: "Evo vam se kuća vaša napuštena ostavlja" (Mt 23,38). Riječ koju Isus ovdje koristi za napušteno označava osamljenost, besplodnost, potraćenost. On kaže: "Vaš crkveni život, vaše domaćinstvo, vaš duhovni hod, sve će se to posušiti i umrijeti."
Naš nebeski Otac duboko vodi brigu za nevolje sve svoje djece. Kad god se suočavamo s teškim vremenima, on nas potiče da mu se primičemo, govoreći: "Dođi, izlij sve svoje nevolje, potrebe i tužbe meni i ja ću uslišati tvoj vapaj i odgovoriti." On čezne da žeđamo za njim, upravo kao što je psalmist rekao: "Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga" (Ps 42,2-3).
Ne čekajte da izbije kriza kako biste se primakli Bogu. On čezne da mu neprestano izlijevate svoje srce u ljubavi i obožavanju.