Apostol Pavao uči: "Vi ste tijelo Kristovo, a pojedinci udovi" (1 Kor 12,27). Na drugom mjestu kaže određenije: "Tijelo je jedno, iako ima mnogo udova, i svi udovi tijela su … jedno tijelo, tako je i Krist" (1 Kor 12,12).
Pavao nam u biti kaže: "Pogledajte svoje vlastito tijelo. Imate ruke, noge, oči, uši. Niste samo izolirani mozak, bez dodira s drugim udovima." Jednako je s Kristom. On nije samo glava; on ima tijelo i mi tvorimo njegove udove. Povezani smo s Isusom, našom glavom, ali smo isto tako povezani i jedan s drugim.
Pavao objašnjava to govoreći: "Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim? Budući da je samo jedan kruh, mi svi smo jedno tijelo, jer smo svi mi dionici jednoga kruha" (1 Kor 10,16-17). Jednostavno rečeno, svi smo hranjeni istom hranom: Kristom, manom s neba. "Jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu" (Iv 6,33).
Neki kršćani ne žele biti povezani s drugim udovima tijela. Oni imaju zajednicu s Isusom, ali se namjerno izoliraju od drugih vjernika. Ali tijelo ne može biti tvoreno samo od jednog uda i Kristovo tijelo ne može se sastojati samo od glave. Jednostavno ne možemo biti jedno s Kristom bez da smo jedno s njegovim tijelom.
Vjernici su združeni ne samo svojom potrebom za Isusom, nego svojom potrebom jedan za drugim. Pavao izjavljuje: "Ne može oko reći ruci: 'Ne trebaš mi', ili opet glava nogama: 'Ne trebate mi'" (1 Kor 12,21).
Naša glava kaže da smo svi važni, čak potrebni, da bi njegovo tijelo funkcioniralo. To je posebno istina za udove koji su možda ranjeni i povrijeđeni. Sam Gospodin kaže: "Trebam te. Ti ste vitalan ud moga tijela i apsolutno potreban za njegovo funkcioniranje."