LJUDI PUNI VJERE

David Wilkerson

"Prije, naime, nego (Henok) bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu. A bez vjere nemoguće mu je ugoditi" (Heb 11,5-6). Što je to bilo u vezi s Henokom što je toliko ugodilo Bogu? Bio je to njegov hod s Bogom, koji je proizveo u njemu onu vrstu vjere koju Bog voli.

Kroz čitavu Bibliju i svu povijest, oni koji su hodali s Bogom postali su muškarci i žene vjere. Ako Crkva svakodnevno hoda s Bogom rukom u ruci, neprestano razgovarajući s njim, rezultat će biti ljudi puni vjere.

Neki održavaju seminare vjere, šire vrpce o vjeri, citiraju retke Pisma o vjeri – sve nastojeći proizvesti vjeru. Istina je, "vjera dolazi od propovijedanja, a  propovijedanje biva riječju Kristovom" (Rim 10,17). Ali Riječ je Isus. "Slovo ubija", kaže Pismo u 2 Korinćanima 3,6. Bez prisnosti s Isusom, slovo proizvodi smrtnu, sebičnu, zahtjevnu emociju koja nije uopće vjera – i Bog to mrzi. Vjera dolazi od slušanja njegove Riječi i prisnog hodanja s njim. Ne razgovaranjem bez hodanja! Danas u Crkvi nedostaje ovo prisno hodanje s Bogom. Vjera zapravo znači znati tko je Bog, postajati prisan s njegovom slavom i veličanstvom. Oni koji ga najbolje poznaju, najviše se uzdaju u njega.

Pokažite mi ljude koji prisno hodaju s njim, koji mrze grijeh i otkidaju se od ovoga svijeta te nastoje spoznati njegov glas, i vidjet ćete ljude koji neće trebati mnogo propovijedanja i učenja o vjeri.

Henokovo hodanje s Bogom ne bi mnogo vrijedilo da nije proizvodilo odgovarajuću vjeru koja je neprestano rasla. "Vjerom je Henok prenesen" (vidi Heb 11,5). Kakva nevjerojatna istina! Sva njegova vjera bila je usredotočena na jednu veliku želju njegova srca: da bude s Gospodinom!