KRIST LJUBI SVOJU CRKVU

David Wilkerson

Krist ljubi svoju Crkvu. Dao je svoj život za nju i rekao nam da je vrata pakla neće nadvladati (vidi Mt 16,18). Isus sam je kamen temeljac te Crkve i Pismo nam kaže da u njoj prebiva njegova slava i mudrost. Na Pentekost je poslao svoga Svetog Duha da uspostavi Crkvu i obdario ju je pomazanim slugama – pastorima, učiteljima, apostolima, prorocima i evanđelistima – s namjerom da je grade (vidi 4,11-12).

Jasno je da Gospodin želi blagosloviti svoju Crkvu, zašto, dakle, Otkrivenje predstavlja takvu strašnu sliku Krista kad se pojavljuje svome narodu? Ivan piše da Isus dolazi u Crkvu s ognjenim očima i glasom poput groma:

"Opazih … među svijećnjacima nekoga slična Sinu Čovječjemu … Njegova glava s kosom bijaše bijela poput bijele vune, poput snijega, njegove su oči bile kao ognjeni plamen; njegove su noge sličile mjedi kad se užari u peći; njegov glas kao šum velikih voda. U svojoj je desnici držao sedam zvijezda, iz njegovih je usta izlazio oštri dvosjekli mač" (Otk 1,13-16).

Otkrivenje je zbroj Riječi Božje. Ono opisuje kraj svega i tu je prva slika Krista koju vidimo u toj knjizi. Zašto se Isus ovdje pojavljuje tako strahovit? I zašto tako oštro govori svojoj Crkvi? Ivan piše da su Kristove riječi oštre poput dvosjekla mača, prodirući do moždine. Ne zaboravite, bio je to onaj apostol koji je naslonio glavu na Isusove grudi. A sad se našao ničice na podu: "Kad ga opazih, padoh kao mrtav k njegovim nogama" (Otk 1,17).

Sam Gospodin objašnjava svoju strahovitu pojavu: "Sve će crkve znati da sam ja onaj koji ispituje bubrege i srca. I svakomu ću od vas platiti prema vašim djelima" (Otk 2,23). Činjenica je, Krist ljubi svoju Crkvu. I to je upravo onaj razlog zašto dolazi da je istraži. On dolazi da ispravi svoj narod u ljubavi, da ga očisti.