Zahtijevanje sile u Kristovo ime nije neka složena, skrivena teološka istina. Biblioteke su pune knjiga napisanih isključivo na temu imena Isus koje su autori napisali kako bi pomogli vjernicima razumjeti duboka značenja skrivena u Kristovu imenu. Međutim, te su knjige uglavnom tako "duboke" da idu ravno iznad glava čitatelja.
Vjerujem da je istina koju bismo trebali shvatiti o Isusovu imenu tako jednostavna da je i dijete može razumjeti. Ona je jednostavno ovo: kad prinosimo molbe u Isusovo ime, moramo biti potpuno uvjereni da je to jednako kao da sam Isus moli Oca. Kako to može biti?
Znamo da Bog ljubi svoga Sina. On je razgovarao s Isusom i učio ga tijekom njegova vremena na zemlji i ne da je samo čuo svaku molbu svoga Sina, nego je i odgovorio na nju. Ukratko, Otac nikada nije odbio nijednu molbu svoga Sina.
Danas su svi koji vjeruju u Isusa zaogrnuti njegovim posinjenjem. I nebeski Otac nas prima jednako prisno kao što prima svoga vlastitog Sina. Zašto? Zbog našega duhovnog zajedništva s Kristom. Kroz njegovo raspeće i uskrsnuće, Isus nas je učinio jedno s Ocem. "… da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno … ja u njima, a ti u meni" (Ivf 17,21-22).
Jednostavno rečeno, mi smo sad obitelj – jedno s Ocem i jedno sa Sinom. Posvojeni smo sa svim pravima nasljedstva koje ima bilo koje dijete. To znači da su nam sad na raspolaganju sva sila i sredstva neba – kroz Krista. A s obzirom da smo sad obuhvaćeni u Kristu kao Sinu, znamo da Otac čuje i naše molbe. On odgovara na naše molbe upravo kao što je odgovarao na one svoga Sina.
Kakav nevjerojatan autoritet nam je dan kad molimo u Isusovo ime!