Čuli ste za molitvu vjere, ali vjerujem da postoji zrcalna slika te molitve koja je bazirana na tijelu – molitva nevjere. Takva molitva potpuno je neprihvatljiva Bogu; zapravo, Pismo kaže da je grešna u njegovim očima.
Mojsije, pobožan, molitveni čovjek koji je slijedio Božji poziv na svakom koraku ušao je u krizu u svom životu. Faraon je gonio Izraelce i apsolutno nije bilo nade za bijeg osim kroz Crveno more. U svom srcu je znao da je tu krizu osmislio Bog, a ipak, panična vika stotine tisuća ljudi odzvanjala mu je u ušima te je otišao na izolirano brdo i glasno izlijevao svoje srce u molitvi. Bog nije blagonaklono gledao na njegov cjelonoćni vapaj jer je on bio dokaz korijena nevjere u njegovu srcu.
Sumnjam da ste ikada čuli Gospodina kako vam kaže: "Prestani plakati i digni se s koljena!" Ali Gospodin je ukorio Mojsija: "Zašto zapomažete prema meni?" (Izl 14,15). Doslovno hebrejsko značenje ovoga retka je: "Zašto urlate na mene?"
Zašto bi Bog to rekao Mojsiju? Jer kad ga je Bog pozvao da oslobodi Izraela, obećao mu je dati glas koji će narod slušati (vidi Izl 3,18). Međutim, Mojsije je odgovorio s nevjerom: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'" (Izl 4,1).
Zamislite kako je glupava bila Mojsijeva nevjera. Božjom silom već je izvršio nevjerojatna čuda, a kasnije je iskusio i prisnost s Bogom licem u lice. Ali ovdje na Crvenom moru je oklijevao te je Bog zapovjedio: "Uzmi duhovni autoritet nad tom krizom i kreni dalje u vjeri. Nekoliko sati kasnije plesat ćete od radosti."
Kad se mi suočimo s našom vlastitom krizom, možda smo uvjereni da je molitva najvažnija stvar koju možemo učiniti. Ali dolazi vrijeme kad nas Bog poziva da djelujemo, da poslušamo njegovu Riječ s vjerom, inače će naše molitve biti prinijete u nevjeri.