"Promatrajte, braćo, sebe koji ste pozvani! Nema vas ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenitih … Što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre … da uništi ono što jest, da se ni jedan čovjek ne može ponositi pred Bogom. Po njemu ste vi u Kristu Isusu koji nam postade mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i otkupljenje, da bude kako je pisano: 'Tko se ponosi, neka se u Gospodinu ponosi'" (1 Kor 1,26-31).
Pavao ili Savao, kao što je bio poznat prije svoga obraćenja, pouzdano je imao mnogo čime bi se mogao ponositi u fizičkom životu. Visoko inteligentan bio je prirodni vođa i posjedovao je mnoge sposobnosti. Rođen u pobožnoj židovskoj obitelji, bio je poslan u Jeruzalem dok je još bio vrlo mlad kako bi primio obrazovanje u školi Gamaliela, jednoga od najuglednijih rabina u povijesti (vidi Dj 22,3). Ova škola bila je čuvena po tome što je osiguravala svojim studentima uravnoteženo obrazovanje, vjerojatno dajući Pavlu široku izloženost klasičnoj literaturi, filozofiji i etici.
Ali do svoga susreta s Isusom, Pavao je bio nasilan, prazan čovjek. Nastojao je ostvariti ono što je smatrao Božjim naumom kroz ljudsku mudrost i trud, koristeći svoju vlastitu snagu i shvaćanje. Kad je sreo živog Krista i primio otkrivenje istine, Isus mu je jasno dao na znanje koga je progonio. Nakon nekoliko dana sljepoće i vremena da razmišlja o onome što mu je bilo rečeno, bio je spreman učiti istinu o tom Isusu kojega je u neznanju mrzio. Mogao je s velikim pouzdanjem reći: "Ne držah zgodnim među vama išta drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga" (1 Kor 2,2).
Ponosan Savao postao je ponizan Pavao. U ljubavi Isusa Krista govorio je s mudrošću ne svojom vlastitom. On je samo želio da ljudi spoznaju Isusa. Isto bi trebalo biti istina i za nas danas dok držimo svoje oči na Isusu i njegovoj velikoj ljubavi za one oko nas.