Većina od nas zna da je Krist savršeni model ljubavi. Poznat nam je odlomak u 1 Korinćanima 13 o nadmoćnosti ljubavi, i znamo da je Bog ljubav. A onda glupavo pokušavamo više ljubiti u našoj vlastitoj snazi. Činimo dobronamjerne pokušaje da nadvladamo sebične navike i naše prirodno gađenje prema ćudljivim, odbojnim ljudima. A kad reagiramo neljubazno i osjetimo pogrešan postupak, jednostavno se vraćamo na početak, uvjereni da ako samo jače pokušamo, ili čitamo više Pisma, nekako ćemo bolje voljeti druge.
Pavao je govorio o "ljubavi u Duhu", što je nešto potpuno drugo od ljudske sposobnosti. Sjećate li se njegova učenja Galaćana? "Plod je Duha ljubav" (Gal 5,22). Ljubav je plod koji raste u nama iz nadnaravnog izvora. To nije vaša ljubav, a ipak jest, s obzirom da Duh radi u vama i htijenje i da činjenje da ljubite ono što je na njegovu umu. On je naš život i donosi plod – ne mi. Zbog toga je poslan da živi u nama.
Kako bi inače mogao Stjepan, kad je bio kamenovan, reći: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh" (Dj 7,60)? Jedino ga je ljubav Božja mogla potaknuti da tako ljubi.
Bez čuda ljubavi Božje, život ima put da nas sve otvrdne. Postajemo cinični, okorjeli srednjovječni ljudi bez žara "prve ljubavi" koju smo iskusili na početku našega života u Kristu. To nije loše samo za nas, nego i za svijet koji promatra Kristovu stvar. Ali to ne mora biti tako. "Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine" (Ps 92,15).
Tražimo svježe krštenje Božjom ljubavi. A onda hodajmo u toj ljubavi tako da svatko s kime se susretnemo može proviriti u srce Božje.
Jim Cymbala započeo je Brooklyn Tabernacle s manje od dvadeset članova u maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Rođen u Brooklynu, dugogodišnji je prijatelj Davida i Garyja Wilkersona.