"Ako živimo u Duhu, u Duhu i hodimo" (Gal 5,25). Mnogi od nas su slušali izraz "hodanje u Duhu" čitav svoj život, ali što to uistinu znači? Ja vjerujem da to znači nevjerojatno jasan smjer i dobra odluka. Duh Sveti pruža apsolutno jasne detaljne upute onima koji hodaju u njemu.
Rani kršćani nisu hodali zbunjeni. Oni su bili vođeni Duhom u svakoj odluci, na svakom koraku, u svakom djelu. Duh im je govorio čitavoga dana i nikakva odluka nije bila donesena bez konzultiranja s njim. Kroz čitav Novi zavjet crkveni moto je bio: "Tko ima uši, neka čuje" (Mt 11,15).
Hodanje u Duhu znači biti oslobođen brige bez obzira što vam se događa. Pavao nam je dobar primjer koji trebamo slijediti. Mnogi su primjeri u Riječi o Pavlovu hodanju u Duhu, ali pogledajmo dvije prilike.
Duh ga je upozorio da će njegovo putovanje u Jeruzalem rezultirati njegovim uhićenjem, i što se dogodilo? "… dođe iz Judeje neki prorok imenom Agab … uze Pavlov pâs, sveza sebi ruke i noge te reče: 'Ovo veli Duh Sveti: Ovako će čovjeka čiji je ovo pâs u Jeruzalemu svezati Židovi i predati ga u ruke poganima'" (Dj 21,10-11). Pavao je bio upozoren tako da se može pripremiti.
Ako želimo hodati u Duhu, moramo vjerovati Bogu za nadnaravno izbavljenje iz svakog sotonina ropstva. Pavao i Sila bili su u tamnici, ali Riječ nam kaže da "su oko ponoći molili i pjesmom slavili Gospodina" (Dj 16,25). Bog je stvorio potres te otvorio vrata tamnice 'i svima spadoše okovi" (Dj 16,26).
Bez obzira na vaše prilike, dignite se u Duhu, počnite slaviti, pjevati i vjerovati Bogu – te gledajte kako vas izbavlja!